KINOATELJE GORICA
Kinoatelje iz Gorice funkcioniše u Italiji i Sloveniji kao višenamenski centar za međukulturne i prekogranične projekte u oblasti filma i audio-vizuelnih medija. Širenje filmske kulture među Slovencima u Italiji posebno se fokusira na to da, sve od svog početka delovanja sedamdesetih godina 20. veka, kao svoj pečat doprinese uključivanju mladih u svet filma.
Osnivač Kinoateljea, sociolog, filmski kritičar i senator Darko Bratina (1942-1997) je filmskom, televizijskom i video mediju pripisivao posebnu edukativnu ulogu: naime, smatrao je da je reč o najboljem sredstvu za razumevanje društva, njegove istorije i kulture. Nagrada koja je nazvana po njemu, Poklon vizija, prerasla je u prekogranični filmski festival, koji povezuje gledaoce i filmske institucije u 7 različitih gradova tog međuregionalnog prostora (Gorica, Nova Gorica, Trst, Izola, Špeter, Videm iLjubljana). Ovaj događaj prati televiziju, te bira radove i autore, koji estetske vrednosti dopunjavaju posebnom pažnjom prema istorijskom i socijalnom okruženju, zauzimajući se za interkulturnu komunikaciju.
Godine 1999., prvu nagradu Darko Bratina Poklon vizija dobila je slovenačka rediteljka Maja Weiss, za dokumentarni film Cesta Bratstva in Enotnosti /Put Bratstva i Jedinstva/, a usledila su i predstavljanja opusa brojnih sineasta, kao na primer Želimira Žilnika, Karpa Godine, Dalibora Matanića, Haratjun Khachatryana, Ruth Berckermann, Laile Pakalnina, Adle Peva i drugih. Na ovogodišnjoj, dvadesetoj ediciji, u fokusu su se našla ostvarenja britanske dokumentaristkinje Kim Longinotto, koja u svojim filmovima daje glas ženama i devojkama, buntovnicama koje pokušavaju da se izbave iz agresivne klopke tradicije, ne posustajući u borbi za svoja prava. Festivalu daje svežinu i programska sekcija First Crossings, kao platforma za razvijanje novih filmskih izraza.
Krajem devedesetih, delovanje Kinoateljea karakterisala je pre svega bogata produkcija filmova i audio-vizuelnih zapisa, koji dokumentuju život na granici i govore o burnoj istoriji ovih krajeva, gde se susreću kultura istoka i zapada- To je život nabijen kako konfliktima, tako i željom za uspostavljanjem dijaloga među različitim identitetima i kulturama, koje datom prekograničnom prostoru daju sasvim poseban pečat (Niso letele ptice, Moja Meja, Mesto naTravniku, Trenutek reke, Mala Apokalipsa, On stranžice itd). Istraživanje i prelasci granica, u najširem smislu, ostaju polazište i kod filmskog stvaralaštva mlađe genaracije, što se vidi i u filmu Mirendan autora Jana Mozetiča, ili u kratkom filmu Stoj! Giulia de Paolisa, inspirisanom istinitim događajima , kao i u eksperimentalnom filmu Soma autorke Sandre Jovanovske.